Kako biti uz prijatelja u žalovanju kad ste daleko

Najgori osjećaj kad umre otac dobrog prijatelja, a vi ste u drugoj zemlji, jest osjećaj beskorisnosti. Ne možete zagrliti, ne možete na pogreb, ne možete donijeti ručak. No biti uz nekoga na daljinu moguće je, i primjećuje se.

Prva poruka

Ne odgađajte je zato što ne znate što reći. Jednostavno i iskreno: „Upravo sam saznao. Jako mi je žao zbog tvog oca. Tu sam, u bilo koje doba.” I još nešto: ne tjerajte na odgovor. Dodajte „ne moraš odgovoriti” i skinuli ste mu teret s leđa.

Geste koje prelaze udaljenost

• Biti prisutan na virtualnom ispraćaju. Ako postoji spomen-stranica, ostavite izraz sućuti i zapalite svijeću: prijatelj će vidjeti vaše ime među onima koji su uz njega, a to je upravo — biti prisutan.
• Poslati nešto opipljivo: cvijeće u mrtvačnicu, dostavu hrane taj tjedan, papirnato pismo poslije.
• Kratak i čest poziv vrijedi više od jednog dugog. „Pet minuta da čujem kako si” dar je koji se može ponavljati.
• Zapamtiti datume. Zabilježite godišnjicu. Sljedeće godine, kad svi zaborave, vaša će poruka reći: ja nisam.

Što ne pomaže

• Nestati od srama što ste se kasno javili. Kasno je uvijek bolje nego nikad.
• Pretvoriti razgovor u vlastitu tugu. Vi pratite; žalovanje je njegovo.
• Obećavati nemoguće posjete. Bolja je stvarna gesta danas nego velik plan koji ne stigne.

Kad budete mogli doći

Ako kasnije posjetite njegov grad, predložite zajednički odlazak na groblje ili jednostavno razgovor o toj osobi. Mjesecima poslije, kad je više nitko ne spominje, to što netko pita za nju najveći je dar od svih.