Prvi Božić bez voljene osobe

Blagdani pojačavaju odsutnosti. Prazna stolica na Badnjak boli više od bilo kojeg utorka u veljači, a znati to unaprijed pomaže u pripremi.

Razgovarajte prije

Najveća je pogreška da svaki član obitelji pati za sebe glumeći normalnost. Nekoliko dana prije, jednostavan razgovor: slavimo li isto, drukčije ili ne slavimo? Tko se usudi napraviti njezino glavno jelo? Želimo li je spomenuti za večerom ili radije ne? Ne postoji točan odgovor; postoji vaš odgovor.

Dajte joj mjesto

Ono što se ne imenuje, teže pritišće. Mnoge obitelji nađu olakšanje kad osobi daju izričito mjesto:

• Zdravica njoj u čast na početku večere.
• Svijeća zapaljena na njezinu mjestu za stolom, ili na njezinoj spomen-stranici, gdje je mogu zapaliti i oni koji slave daleko.
• Skuhati njezin recept „kako ga je ona radila”, makar ne ispao isti. Nikad ne ispadne isti, i tome se čovjek nasmije, a plakati i smijati se u isti mah upravo je žalovanje kako treba.

Dopuštenje za sve

• Dopuštenje da zaplačete usred božićnih kolača, i da vam bude lijepo bez krivnje: uživati nije izdaja.
• Dopuštenje da odete ranije, ili da ne dođete. Prve godine, preživjeti blagdane već je dovoljno.
• Dopuštenje da promijenite kulise: ima obitelji koje te godine večeraju u drugoj kući ili otputuju, i to ih spasi.

S djecom

Djeci treba da blagdan i dalje postoji. Može se sačuvati njihova radost i istodobno uključiti sjećanje: neka ona objese „njegov” ukras na bor ili odaberu djedovu fotografiju za stol. Tako uče najvažniju lekciju: da se može voljeti nekoga koga više nema i dalje slaviti život.