Svijeće, lovor i golubice: simboli sjećanja

Oko smrti ljudi su oduvijek tkali jezik simbola. Poznavati ih daje smisao gestama koje činimo gotovo bez razmišljanja.

Svijeća

Paljenje plamena za pokojne jedan je od najuniverzalnijih rituala: svjetlo koje gori i kad osobe više nema, mala pratnja protiv tame. Od rimske uljanice do svijeće u mrtvačnici — i danas, do virtualne svijeće na spomen-stranici — gesta je ista: „tvoje svjetlo i dalje gori u meni”.

Lovor

Kruna pobjednika u Grčkoj i Rimu, lovor na pogrebu govori nešto lijepo: ovaj je život bio pobjeda. Zato su pogrebni vijenci upravo vijenci, krugovi bez početka i kraja, simbol i onoga što ne prestaje.

Golubica

Prisutna u vrlo različitim tradicijama kao glasnica između neba i zemlje, predstavlja dušu koja odlazi u miru. Puštanje golubica na ispraćajima čuva to drevno značenje.

Cvijeće

Ljepota koja kratko traje: upravo zato prati smrt još od paleolitika — postoje grobovi stari desetke tisuća godina s peludi cvijeća. Podsjeća nas da je i prolazno dragocjeno.

Čempres

Drvo mediteranskih groblja: vazda zelen (život koji se nastavlja) i uperen u nebo poput strijele. Sadio se i zato što mu korijenje raste u dubinu, ne uznemirujući one koji počivaju.

Novi simboli za drevne geste

Spomen-stranica na internetu naslijedila je taj jezik: svijeća koja se pali jednim klikom, virtualno cvijeće, lovor u logotipu usluge In Memoriam. Mijenjaju se nosači; ljudska potreba da sjećanju damo simbol ostaje netaknuta.