Knjiga sućuti: od stola u mrtvačnici do interneta

Na ulazu mnogih mrtvačnica stoji stol s otvorenom knjigom. Tko prođe, ostavi nekoliko redaka: ime, uspomenu, zbogom. Ta je knjiga jedna od rijetkih stvari s pogreba koje obitelj zadrži.

Čemu služi

U tom trenutku obitelj jedva stigne primiti sve koji dolaze. Knjiga čuva ono što se ne stigne reći: tko je bio, što je osjećao, koju je uspomenu na osobu ponio. Njezina prava vrijednost dolazi tjednima kasnije, kad kuća utihne, a njezino ponovno čitanje vrati toplinu onoga dana.

Što napisati u nju

• Svoje ime i odakle ste osobu poznavali: „Luka, kolega iz tvornice”.
• Konkretna uspomena vrijedi zlata: „Naučio me zanatu i stao uz mene kad mi je najviše trebalo”.
• Jednostavan oproštaj: „Hvala za sve. Počivaj u miru”.

Digitalno izdanje

Knjiga sućuti na internetu čuva bit, a uklanja ograničenja:

• Piše i onaj tko nije mogao doći: prijatelj u iseljeništvu, bolesna kolegica, rođak s drugog kraja zemlje.
• Nema žurbe. Može se pisati te večeri, taj tjedan ili na godišnjicu. Knjiga se nikad ne zatvara.
• Ne gubi se. Ni vlaga, ni selidbe, ni zametnute kutije: riječi ostaju uz njihovu priču i fotografije, zauvijek.
• Obitelj moderira. Svaka se poruka pregleda prije objave, pa prostor ostaje jednako njegovan kao stol u mrtvačnici.

Savjet

Ako odete na ispraćaj, a poslije pronađete spomen-stranicu, upišite se u obje. Papirnata je knjiga za taj dan; digitalna za dugo sjećanje. Obitelj će ugrijati obje.